U tom smo tjednu obilježili Dan zahvalnosti za plodove zemlje i to prigodnim programom, izložbom i blagoslovom hrane.

Za učenike 8.a razreda posjet je bio jedno nezaboravno iskustvo zajedništva te potvrda da i naizgled male stvari i djela mogu naš život učiniti smislenijim i ljepšim.

Dojmovi su zaista veliki:

Mala prostorija, nalik na šupu u kojoj ljudi čuvaju bicikle; stol, nigdje stolca… Da, to je mjesto koje nekim ljudima znači sve. Prostor, okolina gdje se osjećaju sigurno i zbrinuto. Ljudima, volonterima, pomogli smo u njihovu radu. Na početku su nam kuharice pokazale hranu i prostoriju gdje siromašni objeduju. Svi smo bili pomalo zastrašeni realnošću. Volonteri su bez nervoze sipali zelje u skromne kantice. Mi smo rezali kruh, dijelili jabuke, prali posuđe. Dečki su se dobro snašli u ulozi volontera. Dirnula me rečenica jedne gospođe koja je zamolila jednu jabuku koja je bila trula. Razmislite koliko ste jabuka do sada bacili jer su trule, nisu vam naizgled bile lijepe… U ovakvim situacijama ponekad shvatimo koliko smo nezahvalni u nekim trenucima... Zato sam je zahvalna svojim profesoricama što su mi pružile jedno novo iskustvo.

Matea Burigo, 8.a